Jedan je meteor, privučen Zemljinom gravitacijom, napustio svoja slobodna vrludanja svemirom te ušao u njenu stratosferu. Njegovo usijanje, do kojeg je tako došlo, ostavilo je traga na noćnom nebu. Ako ne sagori do kraja, tresnut će o tlo i razbiti se u tisuću komada.

Suhi listovi
Padaju s mokrih grana
Prema propasti…

Čitavo je popodne kišilo iz olovnih oblaka. Nenadana promjena vremena unijela je studen u zrak podsjećajući nas na neminovni nastup jeseni. Kiša je stala i pada tješeće veče, smirujući izljev bijesa sa nebesa.

Crveni oblak -
Prirodni akvarel! Gle,
Umire duga!

Opako bogati gospodin iz visokog društva ispruženih je ruku (zaboga, distance mora biti!), pored bogato okićene jelke (mislim, nakit je od suhog zlata, dojam okićenosti je za raspravu), pridržao svojoj supruzi (tako bar piše u dokumentima), također opako bogatoj dami iz visokog društva, skupocjenu bundu od krzna neke tamo mrtve životinje, koja nije stigla shvatiti da je upravo to krzno postalo smislom njena života, dakle, pridržao joj bundu, sebe umotao u isto tako topao i skupocjen ogrtač, te tako utopljeni uvališe nekako svoje pogoleme stražnjice u svoju limuzinu s vozačem (opako skupu) i odvezoše se u centar grada (gdje su najskuplji dućani).

On bi zeleno.
Ona hoće crveno!
Plava kuhinja...

Stigoše u centar, potrošiše masne novce na darove (ta, Božić je, zaboga! “U štalici, kažete? Tko bi rekao? Bogec!”), naravno, kupili su i najskuplji autić i lutku za svoju djecu (valjda jesu dečko i curica, moraju provjeriti imena u dokumentima)!

Jedan je sićani, ali srčani, vrabac hrabro odlučio oprobati svoje snage te se, onako gol, otisnuo u oblak opake hladnoće. Malo mu je falilo, no zima ga je, ipak, nadjačala! Mrtvo mu je tijelo tresnulo posred sivila neugledna dvorišta, da ga svi mogu vidjeti tako da im služi za opomenu.

Zamagljen prozor -
Naziru se obrisi
Vječito Spremnog…